beats by dre cheap

Immer wieder, immer wieder...

Vec cijeli dan je bila ta atmosfera u zraku. Osjecalo se, samo nisam znao sta je. Gdje god sam bio u toku dana, ljudi su bili...kako da kazem...drukciji.

Ali tek kad sam predvece izisao iz kuce da pogledam utakmicu vani shvatio sam o cemu je rijec: napokon se osjetila atmosfera evropskog prvenstva u nogometu. Iako Graz nije mjesto gdje se odrzavaju utakmice, pred pocetak prvenstva sam bio ubijedjen da ce se osjetiti da je Austrija domacin. Kao bosanski student sam u najmanju ruku imao nadu u to, da ako vec ne mogu gledati ni jednu utakmicu uzivo, da ce se bar domacini potruditi oko atmosfere i ugodjaja u gradu.

Malo sutra.

Osim na trgu, na kojem je ogromni public viewing areal, nigdje niste mogli osjetiti car prvenstva. Par auta sa zastavicama, te strani navijaci, koji su se iskupljali prije utakmica njihovih reprezentacija, ali i to je bilo uglavnom u dijelu grada gdje su veliki ekrani. Novine, tv i ostali mediji su davali sve od sebe da to bude neka vrsta happeninga, ali ljudi nisu prenosili to uzbudjenje.

Do veceras.

Odludujuca utakmica u grupi B. Za drzavljane Austrije sam po sebi vec poseban, duel Austrija - Njemacka je veceras dobio novu dimenziju, bila je to utakmica koja je odlucivala ko od ova dva sastava prolazi u cetvrtfinale.

Izlazimo oko 7 van, utakmica je u 20:45, znaci uranili smo, posebno sjecajuci se drugih susreta na trgu, gdje i kad je vladala velika zainteresiranost, dolazak 15 minuta prije utakmice je bivao sasvim dovoljan. Veceras se vec pred zgradom primjecuje da je nesto drukcije, na dosta prozora mozete primijetiti zastave. Kako vise prilazimo trgu gdje smo mislili gledati veca je guzva, da bi pri dolasku na sami trg shvatili da tu od gledanja nema nista: ljudi su se popeli cak i na stabla da vide ekran, ogromna masa ljudi se gura. Ne znajuci sta bi, vracamo se lagano nazad, probijajuci se kroz kolone ljudi koji srljaju prema trgu. 100 m dalje smo vec skontali gdje: pizzerija ima tv u basti, koja je vec puna, ali sa strane se moze stati. Smeta jedna palma, ali ok je, vidi se televizor sa 10ak metera.Sve vise ljudi zastaje tu, utakmica pocinje i odjednom neko izvrce palmu. Aplauz sviju iza palme. Jos uvijek se ne vidi dobro, neko kaze da idemo ipak kuci, ne vidi dobro. Kad se samo cuje iz grupe:

- Ma daj, ne zajebavaj. Cekam cijelo prvenstvo da se ovakvo sto desi, necu sad nikud. Kad ne bih uopce vidio ekran, necu da idem, samo da uzivam u ovom i da mogu reci da sam i ja bio na evropskom prvenstvu...

Nismo mi krivi sto imamo sve zube!
http://playhard.blogger.ba
17/06/2008 00:48